Richard Branson je britanski poslovni čovjek čije se bogatstvo procijenjuje na 7.8 milijardi američkih dolara. Vlasnik je branda Virgin koji sadrži 350 kompanija, od kojih je najpoznatija zrakoplovna kompanija Virgin Atlantic. Svoj poslovni put započeo je pokretanjem časopisa „Student“ i od tada nije stao. Za njega se može reći da je poduzetnik koji prkosi uobčajenim pravilima poslovanja. Nakon što je prodao svoju izdavačku kuću, počeo je s Virgin Atlanticom, koji i danas njegova najuspješnija i najpoznatija zrakoplovna kompanija, bez ikakvog znanja, poslovne prakse i iskustva u zrakoplovnoj industriji. Nadalje koliki god njegov uspjeh bio, Branson se uvijek vodio svojim jedinstvenim pravilima poslovanja.

 „Tvrtka mora biti postavljena tako da se može nastaviti bez mene“

 Jedan od citata za kojim se vodio kroz cijeli svoj vijek poslovanja. Branson je stvorio autonomne tvrtke pod okriljem Virgin-a upravo zato da mogu nesmetano poslovati i kad on nije prisutan, tj. da se kontinuitet poslovanja nastavi i u slučaju kada on neće moću upravljati s poduzećem.

 „Zaposlenici misle za sebe, jer oni uvijek imaju dobre ideje koje vrijedi poslušati“

Branson je uvijek vjerovao u svoje zaposlenike i njihovh talent. Richard vjeruje u osnaživanje svojih zaposlenika da donesu samostalne odluke. Ukoliko su dobili posao u bilo kojoj od njegovih kompanija, onda to znači da su kvalitetan kadar koji se sposoban sam razmišljati i stvarati i bez smjernica i prepreka u odlučivanju. Prvenstveno je fukus na vlastitim sposobnostima, a Bransonove organizacije su dizajnirane tako da zaposlenik koji ne vjeruje svojim sposobnostima nije u mogućnosti opstat. Osim davanja slobode svojim zaposlenicima, Richard je poznat i po tome što je kulture svojih poduzeća osmislio tako da se svaki zaposlenik, bez obzira na različitosti, ugodno osjeća u poduzeću. U Virgin- u i ostalim njegovim poduzećima zadovoljstvo zaposlenika je jedna od važnijih područja kojima se daje iznimno velika pažnja, jer sretan zaposlenik daje puno više od onog nezadovoljnog.

„Voditi brigu o ljudima je važno, ne možete biti dobar vođa ako ne volite ljude, to je jedini način kako se može izvući najbolje iz ljudi s kojima radite“

Steći poštovanje svojih zaposlenika nešto je čemu teži svaki vođa, ali malo njih zna pronaći pravi put do ostvarenja svog cilja. Branson je upravo taj put slijedio, brinuo je za svoje zaposlenike, pomagao im u rješavanju potoškoća u poslovnim i privatnom žvotu jer je smatrao da samo brižan menadžer može dati najbolje rezultate i izvući ono najbolje od svojih ljudi.

„Ljudi ne napuštaju svoja radna mjesta zbog premale plaće, oni to rade jer se njihove vrijednosti ne cijene; ne možete staviti ljude u kutije i očekivati od njih kreativnost i inovativnost“

Branosn uvijek komunicira sa svojim zaposlenicima, te je uvijek otvoren za prijedloge i sugestije kako nešto poboljšati.

„Novac zaista može biti izvor svih zala, ali ukoliko se novac učinkovito poveže s društvenom svrhom, to može biti prilika da novac postane izvor sve dobrote“

Richard Branson vjeruje u moć novca kao sredstva za postizanje boljeg svijeta. Osim što je poznat po donacijama za spšavanje dječjih života, napravio je i od svojih poduzeća ekološki osvještene pogone tako što je u Virgin-u neutralizirao štetnu emisiju ugljika kroz korištenje ekološki prihvatljivih goriva. Branson smatra da je jedna od komparativnih prednosti njegovih poduzeća birga za ekosustav u kojem djeluju.

Larry Ellison poznati je suosnivač i glavni izvršni direktor Oracle korporacije te jedan od vodećih svjetskih proizvođača softvera za tvrtke. Od 2011. godine smatra se trećim najbogatijim američkim građaninom.

Tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća Ellison je radio za poznatu firmu Ampex, a jedan od njihovih projekata tada bio je napraviti program koji bi se bavio bazom podataka za CIA, a zvao se "Oracle". Godine 1979. tvrtka je preimenovana u Relational Software Inc, a kasnije je preimenovana u Oracle. Bio je to samo početak gradnje carstva koje je danas raširilo svoj utjecaj da mu je dosta teško odrediti okvire.

Iako iznimno uspješan poslovni čovjek, rad s ljudima mu nije vrlina. Psihoanalitičari su ga često nazivali narcisoidnim vođom upravo zbog svog stava prema podređenima i konkurenciji. Nadaleko je postao poznat po svojim užasavajućim prijetnjama. Nadaleko je poznat po svom neprijateljskom preuzimanju tvrtke PeopleSoft i sukobima s tadašnjim direktorom Craigom Conwayem. New York Times cijelo je vrijeme prenosio preuzimanje tvrtke i opisivao događaje između Larrya i Craiga. Jednom je prilikom čak zaprijetio Craigu da će ubiti njegovog psa ako ne postupi po njegovim pravilima. Naravno ta vijest proširila po internetu i novinama silovitom brzinom, da bi nakon par dana Larry odbacio takve tvrdnje i naveo još goru stvar „Da imam samo jedan metak, a ispred mene su Craig i njegov pas, zasigurno ne bih pucao u psa već u Craiga“. Tom rečenicom zaslužio je nazv barbarskog dikretora i potkanuo zgrožavanje javnosti. Osim sukoba s direktorom PeopleSofta i aferom o neprijateljskom preuzimanju iste tvrtke, potaknuo je i lavinu neprijatljskih naziva i zgražanja javnosti najavom 5000 otkaza zaposlenicima PeopleSofta. Zapamćen je po mnogim aferama i javnim napadanjem svojih konkuretana i postao poznat kao osoba „kratkog fitilja“.

Usporedba dobrog i lošeg vođe:

Iako su i Branson i Ellison uspješni poslovni ljudi s velikim kompanijama iza sebe i milionima dolara profita godišnje, nešto ih ipak razlikuje. Razlika je u pristupu prema ljudima s kojima rade, konkurenciji i načinu poslovanja. Bransonov pristup prema ljudima je normalan i ljudski i ne upotrebljava silu za ispunjenje svojih ciljeva, dok je Ellison potpuno drugačiji. On smatra da prava moć i odanost podređenih proistjeće iz straha i terora. Zaključak ovog članka je da je dobar vođa prvenstveno orjenitran dobrobiti svojih zaposlenika i njihovom zadovoljstvu. Mi smo sigurno za koga od njih dvojice nikad ne bismo radili. A vi?

„Osoba bez informacije ne može preuzeti odgovornost. Osoba s informacijom ne može ne preuzeti odgovornost.“  (Jan Carlzon,  Chief Executive Officer of SAS Group, 1981 - 1994.)

Odanost je vrlina koja se cijeni u poslovnom svijetu, no i generalno u životu. No, što se događa kada se lojalnost prema organizaciji u kojoj smo zaposleni kosi s moralnim vertikalama businessa i društva? Zaposleniku organizacije koji uočava nelegalno poslovanje iste, nije lako nositi takav moralni teret na svojim leđima. To je jedan od okidača da zaposlenik postane zviždač.

Tko je zviždač?

            „Zviždač (iz engleskog to blow the whistle) je osoba koja (kao sudac u sportu zviždukom upozorava na nepravilno ponašanje) javno upozorava na ilegalne aktivnosti (primjerice korupcija, nedolično ponašanje, kršenje zakona, ili zlouporaba ovlasti) moćnih pojedinaca. Uglavnom se opisuje kao akcija hrabrih pojedinaca koji iz moralnih razloga unatoč riziku za vlastitu karijeru odlučuju javno progovoriti o nezakonitim ili neetičkim ponašanjima nadređenih osoba.“ (izvor: http://www.znacenje.info/definicija/zvizdac.html)

Javnim obznanjivanjem neprofesionalnog ponašanja organizacije, zaposlenik organizacije postaje nepoželjan, neprofesionalan i diskriminiran. Dok ga jedni promatraju kao modernog junaka koji na svoju štetu ukazuje na nepravilnosti ponašanja organizacije, drugi u njemu vide rušioca prešutnog dogovora da sramotne radnje poduzeća, uvijek, ali baš uvijek moraju ostati jedino unutar poduzeća.

 Dakle, neki smatraju da su zviždači osobe željne medijske popularnost te da nisu u stanju na drukčiji način ispuniti svoje potrebe. Pritom zanemaruju da se odgovornost svake osobe ne može se svesti samo na odgovornost prema organizaciji jer osim odgovornosti prema organizaciji, valja biti odgovoran prema državi, društvu, obitelji, ali i najvažnije prema samome sebi.

Svjetski zviždači

Svi ste zasigurno čuli za Edwarda Snowdena i Juliana Assangea. Njih dvojica su u današnje vrijeme, zasigurno jedni od najpoznatijih svjetskih zviždača.

Snowden jest bivši zaposlenik CIA-e koji je javno obznanio dokumente koji su pokazivali tajni nadzor i hakerske napade koji su SAD provodile. U strahu od kaznenog progona Snowden bježi Hong Kong, a zatim u Rusiju gdje dobiva i privremeni azil.

Julian Assange je osnivač WikiLeaksa (2006.) . WikiLeaks objavljuje povjerljive dokumente koje im dostavljaju anonimni zviždači.

I dok njih dvojica, još uvijek, izbjegavaju kazneni progon, Bradley Manning, koji je objavio video zapis, u kojem helikopter američke vojske napada novinare i civile u Iraku, osuđen je na 35 godina zatvora. Napomenimo da počinitelj napada nije dobio čak ni disciplinsku mjeru.

http://www.vecernji.hr/svijet/assange-pokazali-smo-da-u-sad-u-ne-zive-sve-sami-james-bondovi-908231

Zviždanje u Hrvatskoj

Godine 1998. Ankica Lepej, zaposlenica Zagrebačke banke, otkrila je kako je Ankica Tuđman oročila 239.000 DM, a da Franjo Tuđman nije to naveo u imovinskoj kartici. Ona je ujedno i prva hrvatska zviždačica koja je pokrenula proces zviždanja, koji je doduše rijedak, ali ipak postoje ljudi koji su dovoljno hrabri za takav korak.

Takve dvije osobe, koje smo imali privilegije slušati na predavanju iz kolegija DOP, jesu novinar Hrvoje Appelt i poduzetnik Damir Mihanović.

I dok jedan istraživačkim novinarstvom otkriva koruptivne radnje hrvatskih političara, poduzeća i ostalih organizacija, drugi ima dovoljno hrabrosti reći ne! korupciji, pa makar to bilo i pred tada prvim čovjekom države.

Nažalost njihovi ispravni postupci koštali su ih mnogobrojnih prijetnji koje su upućivane ne samo njima, već i članovima njihovih obitelji.

Biti zviždač ili ne?

I dok jedni zviždače napadaju i vrijeđaju, postoje i oni, iako u većinskoj manjini, koji ih poštuju i cijene. Zviždači otkrivaju probleme u kompanijama i zalažu se za pravednost, koja je prijeko potrebna u današnjem svijetu. Mi smo uz njih, a vi?

            Oni dobri koji šute, oni  koji varaju, lažu i kradu, oni siromašni i gladni koji prose na ulici, rodbinska ili stranačka veza za posao, visokopozicionirani na lošem glasu, visokopozicionirani spremni mutnim poslovima doći do svoje koristi bez obzira na sredstva koja koriste pritom… To je slika današnjeg društva.

            Film The Insider (1999) progovara upravo o takvom beskrupuloznom poslovnom svijetu gdje se na primjeru proizvodnje duhana prikazala obmana javnosti i manipuliranje svim organizacijskim jedinicama od strane iste kako bi uspjela zadržati svoje prihode. Cilj opravdava sredstva. No je li to uistinu tako i trebamo li zažmiriti na sve to? Nikako ne. Za dobrobit naše budućnosti i budućnosti naše djece moramo reagirati. Uništiti uzrok te „bolesti“ i iskorijeniti je jer nije logično ne činiti ništa i očekivati da će se sve samo od sebe ispraviti.

           U današnjem poslovnom svijetu u Hrvatskoj, pri velikoj stopi nezaposlenosti, posao je izrazito teško naći. Možda ste i vi bili u situaciji, toliko sigurni da ćete dobiti željeni posao, ali se pojavio netko treći, tko čak nije ni došao na testiranja i dobio isti. U slučaju unaprjeđenja, poslovođin brat, rođak, sin ili stric dobije promaknuće umjesto vas? Ne bi nas to toliko ni smetalo, da upravo ta osoba ima potrebne kvalitete i da je sposobna odraditi taj posao. Naime, često puta se dogodi da imaju manje iskustva i manje kvalifikacija od vas, jedini presudni faktor upravo je ta rodbinska ili stranačka veza. Frustrirajuće je kada se kćer ili sin čelnika tvrtke pojavi odmah nakon završenog obrazovanja i postaje nadređeni, a njihovu odgovornost snosi netko drugi. Sudstvo, zdravstvo, lokalna samouprava i političke stranke slove kao najčešće mjesto zapošljavanja preko veze.

http://www.jutarnji.hr/zaposljavanje-preko-veze--sedam-godina-ne-mogu-do-posla-zbog-crkve-i-politicara/984580/

            Postavlja se pitanje što u takvoj situaciji? Dali je nepotizam kod nas prihvatljiv? Kakvo Hrvati imaju mišljenje o zapošljavanju preko veze? 

            Borimo se protiv mita i korupcije, ne podnosimo nesposobne ljude u vladi, a da se nama pruži takva prilika, prihvatili bismo je objeručke. Ako i ne, bismo li zasigurno reagirali protiv toga jer je ono kod nas postalo tradicija i način normalnog poslovanja. Modus operandi. Ne uspijevaju sposobni, nego pododbni! 

http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Istrazivanje-pokazalo-Posao-se-u-Hrvatskoj-najcesce-dobiva-preko-veze

            Što nam je činiti? Budimo strpljivi i dajmo sve od sebe. U daljnjem obavljanju svog posla ili u potrazi za istim. Dati priliku svima i pokušati sagledati situaciju iz njihove perspektive. Možda oni nisu tražili tu uslugu i žele se dokazati kao i mi svi ostali svojim sposobnostima i zalaganjima. Radite na sebi, budite svjesni svojih prednosti, ali i nedostataka. Ne činite drugima ono što ne želite da drugi čine vama. 

Tim JEŽIĆI! :)

Biti studentom 5. godine diplomskog studija je posebna prednost i beneficija. Prošli tjedan, mogli smo slušati dva predavanja, oba podijelenja u dva dijela. Za sve one s interesom za društveno odgovorno poslovanje tu je bilo izlaganje mnogih poduzeća koji zaista posluju društveno, u današnjem svijetu koji još nije skroz usvojio ovaj pojam, poput Vivera, in2 grupa, dm, Dvokut ECRO i JGL. Vjerojatno kao niti ja niste čuli za dobar dio ovih imena, ali da, ovo su dobitnici priznanja indeksa DOP-a za 2012. godinu i oni su sve što bi mlada osoba mogla danas poželjeti, savršeno mjesto za karijeru, razvoj i stjecanje pravih vrijednosti. Drugi dio, poslijepodnevni program bio je jubilej i to dvadesetgodišnji, knjige-planera Učinkoviti menadžer 2014., publikacija koju preporučam svakome. Nakon toga, u četvrtak smo imali priliku slušati ravnateljicu HRSPOR-a ili punim riječima Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj i izlaganje gospodina Žarka Horvata, direktora industrijske ekologije u Holcimu. Nakon malo podužeg uvoda, vrijeme je da vam prenesem svoje dojmove, zapažanja i oduševljenja, pa nastavite čitati, prave stvari tek slijede. :)

Biti prisutan na skupu kao što je bio onaj u srijedu u Hotelu Antunović, bilo je nešto novo, pogotovo za mene, barem na neki način. Zapravo ovo su stvari koje čekaju dobru većinu nas, ovo je onaj dio onoga, biti poslovan, ugodno prijateljsko okruženje, poslovni, stavio bi prije privatni kontakti, dobra prijateljstva. Mi ćemo jednog dana, uskoro biti veliki, predavati drugima, voditi debate i rasprave, sudjelovati na konferencijama, davati intervjue. Naučio sam, možda ste I čuli, da smo svi mi budući, političari, predsjednici, ministri, menadžeri, aktivisti, doktori, pjevači, glumci…za svakoga ponešto, no uslijed toga svega bitno je ostati čovjek. Ostao sam oduševljen predavanjima gore navedenih poduzeća, njihovih čelnih ljudi, koji su zaslužni za to gdje ona jesu danas. Svi oni, ističu jednu važnu i bitnu stvar, to je ta, da sve ovo što mi danas vidimo ne bi bilo moguće bez ljudi koji tamo rade, lijepo priznanje za sve koji se trude i doprinose nečemu tako velikom, pozitivnom i svijetlom. Tu su pomaganja, akcije, aktivnosti za bolesne, nemoćne, siromašne, djecu u školama, ljude svih dobnih skupina, tu je briga o životinjama, o planeti zemlji.

Vivera je specifična po tome što svoje pogone ima daleko od gradskih gužvi i zagađenja, točnije u Glini, na prekrasnim zelenim površinama. Jedni su od onih koji posjećuju škole a posebno su ostali zapamćeni kod mene po pomoći sovama i hranjenju ptica, bio je prikazan super video, dio tog cijelog procesa. In2 grupa je softverska tvrtka, IT poduzeće ali za svakoga. Osim što sudjeluju u donacijama i sponzorstvima, veliko pažnju posvećuju i upravljanju ljudskih resursa, gledajući sebe. Unutar sebe ima velki broj aktivnosti za svakoga, tako ovdje možete naći, njihov band, razne sportske timove, gamerski tim, mogućnost edukacije i certificiranja vezan uz strane jezike i ostala učenja. O dm-u nema smisla previše niti pričati, gdje god se okrenemo možemo ih vidjeti na svakom koraku, prevencije od bolesti, potiču zdrav život, ekološku održivost, razvijaju humanitarno-edukativne inicijative… Dvokut ECRO je zapravo jedino poduzeće kojoj i je glavni cilj zaštita okoliša I održivi razvoj što ju naravno ne čini manje vrijednim od ostalih. Ostavili su jak dojam jer su snimili kratke dojmove svojih zaposlenih I to pustili unutar prezentacije. OdgovaraIo se na pitanje zašto je Dvokut ECRO organizacija kakva je dobra za svakoga, kakve vrijednosti imaju. Osim toga naglasit ću da jedna od čelnih ljudi tamo, piše ručne čestitke za sve zaposlene tamo, kakva gesta! Na kraju, JGL je farmaceutska tvrtki koja se brine za zdravlje sviju, sudjelovala u akciji čišćenja mora , plaže i pomoći srednozemnoj medvjedici.

Nakon kratkog predaha, da se okrijepimo i razmjenimo dojmove, uslijedio je drugi dio i izdanje Učinkovitog menadžera za 2014. godinu. O čemu se radi? To je zapravo, u današnjem obliku, knjiga koja sadrži kratke eseje na određene teme s naglaskom na cjeloživotno učenje, nešto poezije, za nadahnuće sviju, te slika i prigodnih citata. Da previše ne otkrivam sadržaj, moja topla preporuka svima, može se naći korisnih stvari za motivaciju a uostalom može biti planer u koji ćete upisivati vaše misli, ideje, dogovore… Dan smo zaokružili sa stvarno prekrasnom i intimnom atmosferom uz pjesmu i smijeh.

U četvrtak nas je ponovno posjetila Mirjana Matešić koja je imala i kratko izlaganje u srijedu, s kojom smo mogli sudjelovati u diskusijama, raspravi, interes i odaziv je bio svakako odličan. Pričalo se više općenito o radu HRPSOR-a ali dobili smo i neke primjere iz stvarnoga života, objašnjena te smo si mogli pobliže približiti i dočarati to sve. Za kraj riječ je dobio Žarko Horvat koji je u skupštini HRPSOR-a i njezin predsjednik, inače u Holcim grupi. Bilo je riječi o tome, da znamo da neko poduzeće radi stvari koje nikako nisu društveno odgovorne, čak nisu prihvatljive nigdje, da li bi zažmirili na to ili odlučili ne kupovati njihove proizvode. Dobro pitanje. Bile s tu i neke dvojbene situacije, u smislu toga za koju bi se stranu odlučili ukoliko bi se nešto dogodilo. Bila su to dva lijepa izlaganja, rasprave, interakcije i komunikacije.

To su sve bile poruke, koje su trebale ostaviti dojam, dubok dojam na nas, poruka generacija starijih od nas, koji nam žele ostaviti nešto dobro, pozitivno, barem dio svojega znanja i mudrosti. Zašto sam sve ovo pisao? Pa nadam se da vam se barem dio svidio, da ste se pronašli u svemu ovome. Ovo je poticaj za sve, da počnu razmišljati drugačije, izađu izvan kutije, znamo da svi imamo neke svoje strahove, nedoumice i probleme ali krenuvši od sebe mijenjajući sebe, krećemo biti društveno odgovorni. Budimo mi dio promjene koju želimo vidjeti u svijetu i želimo da svijet vidi!

P.S. Ja sam se pronašao u većini ovih poduzeća, stvarno je ugodna klima, prijateljstvo, uvijek se može doći sa svojim problemima koji će ili biti rješeni ili će se pokušati naći neko rješenje. Ukoliko želite saznati više o njima slobodno iskoristite doba internetske tehnologije i google te pogledajte više o njima i njihovom društveno odgovornom poslovanju i brizi za zajednicu. Većina njih prima otvorene prijave za posao, te sam i ja bio time potaknut da u skoroj budućnosti, napišem otovorenu molbu i motivacijsko pismo u kojm ću napisati koliko su me se dojmili te da bih želio raditi u organizaciji poput njihove. Cheers, do čitanja! ;)      

„Life all comes down to a few moments. This is one of them.“ Riječi su to Buda Foxa, jednog od glavnih likova filma Wall Street. Njima želi istaknuti da se moraju iskoristiti prilike koje nam život pruža, jer one su doista rijetke i da život vrijedi koliko i oni djelići u našem postojanju gdje izazov, sad poslovni ili privatni, gradi bedem između ljudi pogleda spuštenog i onih srca odvažnog.

No je li to uistinu tako? Zar je moguće ljudski život pobrojati u samo nekoliko važnijih dana i trenutaka: rođenje, prvi rođendan, upis u srednju školu, punoljetnost, diploma, posao, brak, djeca, mirovina, smrt…. Zar je samo to naš život?

Zar je, primjerice, diploma samo onaj kratki čin dodijele, u kojem smo mi u središtu svog svemira, u središtu važnosti obitelji i prijatelja, a možda i pokojeg profesora, koji je u nama pokušao prenijeti ne samo svoje znanje, što je u biti i najlakše, nego ugraditi podlogu koja će biti kamen temeljac za ostvarivanje svih naših potencijala.

 Ne, diploma nikako ne može biti samo čin dodijele… jer u nju su utkane strepnje oko upisa na fakultet,  mnoge besane noći uoči ispita, istraživanja i projekti, ali i prijateljstvo i ljubav. Tu je i presudna uloga roditelja koji se često odriču lagodnijeg života da bi nama bili financijska podrška,ali i ono važnije, a to je da su oni uvijek uz nas, bili pametni ili ne, uspješni ili neuspješni, dragi ili nezahvalni. Jer lako je voljeti ljude koji su poput nas, ali je pravo bogatstvo prihvaćati i razumjeti ljude koji se ne uklapaju u naše viđenje idealnog društva.

Postavlja se pitanje jeli tako i u poslovnom svijetu. Postoje li u poduzeću prijelomni trenutci, kada se odlučuje kakvo će poslovanje poduzeća biti.  Većina poduzeća svojim osnivanjem usvajaju statut u kojemu su odlike onoga što poduzeće jest i ono što želi u dogledno vrijeme postati.  U tu svrhu koristi se misija, vizija, ciljevi te strategije kako i na koji način to ostvariti.

Ukoliko poduzeće želi vratit dug društvu, koje mu omogućuje egzistenciju, i poslovati tako da je društveno odgovorno, njegova odgovornost prema društvu ne može biti jednokratne prirode, a pogotovo zasnovana samo na poboljšanju statusa u očima svojih kupaca i poslovnih partnera. Jer potrošači nisu ni poslušne ovce ni maloumnici koji žive izvan vremena i prostora u nekom vakuumu  u kojem im se serviraju samo celofanizirane priče o društvenoj odgovornosti.

Kako vjerovati trgovačkom lancu i kupovati njegove proizvode, kad je njegova tobože briga za okolinu i ljude u najmanju ruku licemjerna? Kakvo shvatiti situaciju u kojoj dotični trgovački centar sufinancira izgradnju dječjeg vrtića , jer djeca su naša budućnost, a s druge strane izrabljuje svoje radnice i uskraćuje im pravo da barem nedjeljom budu s tom istom djecom?

Svako poduzeće koje želi dugoročni uspjeh, a ne trenutke zgrtanja bogatstva (trenutak je u ovom kontekstu neodređen i može trajati  godinama), mora pomiriti ostvarivanje profita i društvenu odgovornost. Poduzeću moraju biti važni zaposlenici, partneri i društvo, bez lažnog  morala i solidarnosti.

Može li jednom poslovnom entitetu kojemu je cilj maksimalizacija profita na prvome mjestu biti društvena odgovornost?

 Ne znam! Možda je to samo utopija….


TIM JEŽIĆI!!!

     U današnjem svijetu teško je pronaći svoj smisao. Ljudi su postali orijentirani samo na materijalne stvari, postizanje visokih ciljeva, ostvarivanje maksimalnog profita, ne mareći što će se dogoditi s ostatkom svijeta, njihovom zajednicom, pa i cijelom okolinom. Čak i ako se nađu pojedinci, koji su spremni pomoći drugima, bilo da se radi o financijskoj pomoći, vremenu, ili znanju, prvo što ljudi u svojim glavama pomisle (često zbog iskvarenosti vlastitog uma) jest da to rade samo kako bi se vlastito promovirali i time stekli ugled u društvu.

     U tržišnoj utakmici, gdje postoji velika konkurencija među poduzećima, za većim položajem i ugledom, briga za dobrobit cjelokupne zajednice se ne nalazi na top listi poslovanja poduzeća. U takvoj situaciji, tvrtke zaboravljaju da su oni dio te zajednice o kojoj bi trebali brinuti.

     Društveno odgovorno poslovanje poduzeća je stvaranje profita uz ostvarenje društvenih kriterija i zaštitu okoliša uz zadovoljstvo svih kojih se poslovanje istoga dotiče.

     Društveno odgovorno poslovanje uključuje EKSTERNU i INTERNU OKOLINU. Bitno je uključiti:

- dobrovoljnu brigu o odnosima sa svojim sudionicima,
- ne znači samo ispunjavanje zakona , već ulaganje u ljude, okoliš i odnose ljudi koji čine okolinu
- investiranje u tehnologije koje nisu opasne po okoliš, ulaganje u edukaciju, radne uvjete te dobri odnosi sa zaposlenicima
- u zemljama sa blažim propisima, usvajanja zakona za socijalnu odgovornost
- odgovornost prema društvu, planeti zemlji, odgovornost prema onima koji nemaju, onima kojima je potrebna pomoć etc.

     Iako mnoga poduzeća danas još uvijek nisu dovoljno osjetljiva na društvena pitanja i na brigu o okolišu nazire se izraziti trend porasta svijesti da je društvena odgovornost uvelike vezana uz održivi razvoj svakog poduzeća, njegov imidž i reputaciju na tržištu.

     Organizacije koje su uvelike orijentirane na povjerenje svojih potrošaća, društvenu odgovornost mogu smatrati odskočnom daskom  koja pruža pozitivan imidž, te samu tu reputaciju mogu iskoristiti za ostvarenje konkurentske prednosti i širenje na željena tržišta.

     Kako se svakodnevno događaju promjene u poslovnom okruženju, Ježići će se potruditi da Vas o svemu obavjeste u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Primarni cilj nam je pobuditi vašu svijest o društveno korisnom  načinu  poslovanja  i razmišljanja te stvoriti želju da i Vi ponaosob pokušate promjeniti stvari jer time osiguravate budućnost sebi, svojoj djeci, unucima...